29 април 2008

Simpatija

Moja ćerka se zaljubila.
Prvi put.
Jedne večeri kada sam došla da joj poželim laku noć rekla mi je da ima nešto važno da mi kaže, ali da to mora da bude naša tajna. Pažljivo sam je slušala obećavši da dokle god je to tajna neću nikom reći.
“Znaš mama, ja sam se zaljubila” – rekla je potpuno ozbiljna, i nastavila – “U Nikolu iz moje grupe. Sviđaju mi se i Marko, Ognjen, Nemanja, onako, malo ali Nikola…jako je sladak”
Oči su joj se caklile kao nikada do sada.
Pitala sam je a zašto se zaljubila baš u njega.
Odgovorila mi je da ime velike crne oči koje su jako lepe. Da se ludira i zasmejava druge. Da je dobar prema njoj. Da se lepo igraju. Da je nikada ne zadirkuje i ne tuče.
I da je on zaljubljen u nju.
“Otkud znaš?” – začudila sam se
“Pa rekao je mom bratu” – glasio je odgovor
Pa lepo.
Bila sam zbunjena. Dok je bila u jaslicama i mlađim grupa često su dečaci i njihove mame, bake, tetke, tate govorili kao su njihovi dečaci zaljubljeni u moju ćerku, kako im je ona devojka, simpatija. Ona je to uvek poricala jer čak nije ni znala šta bi to trebalo da znači.
Eto, nije znala do svoje šeste godine. Sada kada su leptirići proradili, kada plave oke sijaju kao pun mesec znam i ja.
Moja princeza odrasta
Te noći sam spavala kraj nje.
Imale smo našu prvu tajnu.
fotografija preuzeta sa lifepressmagazin.com

ps. Ipak, sutradan je cela familija znala, komšije, vrtić,… jer je moj bratić, koji sa mojoj princezom ide u istu grupu u vrtiću, svima razglasio.

Нема коментара:

Постави коментар

Najviše Vam se dopalo!