Приказивање постова са ознаком Kids Empire. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Kids Empire. Прикажи све постове

28 мај 2026

INVAZIJA NA POLJSKU

 Domaći zadatak iz istorije VIII razred osnovne škole: "Invazija na poljsku"

Foto: AI ChatGPT

Pre 80 godina, 3. septembra 1939. godine počeo je Drugi svetski rat. Nemačka je bez formalne objave rata 1. septembra napala Poljsku. Hitler je tog dana održao govor u kome je optužio Poljsku za napad na Nemačku i dodao da nemačke trupe samo uzvraćaju napadačima. Posle rata su pronađeni dokumenti koji su dokazali da je navodni napad na radio stanicu u Glajvicu pripremila nemačka obaveštajna služba: u toku noći između 31. avgusta i 1. septembra grupa Nemaca obučenih u poljske uniforme je napala nemačku radio stanicu Glajvic. Nemačka vlada je lažno optužila Poljake da su ovo uradili njihovi vojnici, pa je ovu provokaciju iskoristila kao povod za napad na Poljsku.

Na nemački napad britanska i francuska vlada su postavile ultimatum Hitleru da prekine napad i povuče se ili će saveznici objaviti rat Nemačkoj. 3. septembra 1939. godine britanska i francuska vlada su poštujući garancije date Poljskoj objavile rat Nemačkoj. Hitler bio zatečen objavom rata, jer je bio ubeđen da će se Britanci i Francuzi povući i da saveznici glume zbog nekoliko napada i opšte mobilizacije jer nije usledio napad na Zigfridovu liniju na granici sa francuskom, čega se nemačka komanda najviše pribojavala. Naime, glavnina nemačke vojske je bila na istoku, dok su zapadne granice branile znatno slabije snage.

Nemci su svojim planom "Vajs" (beli) predvideli ofanzivu glavnim snagama iz Istočne Pruske i Šlezije da bi prvo okružili i uništili glavne poljske snage zapadno od Visle. U drugoj etapi je predviđeno da se velika klešta spoje istočno od Buga i da se tu unušte preostale poljske snage. Za izvođenje ovog napada, Nemačka je pripremila oko 2 miliona vojnika (svrstanih u oko 60 divizija), preko 2.000 aviona, oko 2.500 tenkova i 25 ratnih brodova. Ako uporedimo poljske snage, koje su imale 17 divizija i borbeno sposobna 426 aviona, vidi se da su Nemci već u početku sebi obezbedili ogromnu nadmoć.

Nemačka vojska na granici je bila podeljena u tri grupacije. Grupa armija "Sever" (sa oko 20 divizija) pod komandom fon Boka, zatim grupa armija "Centar" na čelu sa fon Rundštatom i grupa armija "Jug" (sa oko 34 divizije ) pod komandom Eriha fon Manštajna.

Usled nepovoljnog strateškog položaja Poljske, poljski generalštab se nalazio u vrlo delikatnoj situaciji gde bi se trebao organizovati glavni otpor agresoru. Politički, ekonomski i psihološki razlozi su prevagnuli, pa je odlučeno da glavne snage brane granični front dužine 1.600 km, i da se tako zaštite industrijski i poljoprivredno najbogatije granične oblasti gde se nalazio i najveći broj stanovnika.

Napad je počeo iznenada i bez objave rata bombardovanjem poljskih aerodroma u 4:40h, 1.septembra 1939.godine.

Nemačka avijacija je napala poljsku avijaciju na aerodromima, protivavionske baterije, železničke stanice i druge važnije objekte radi sprečavanja mobilizacije i koncentracije Poljaka na graničnom frontu. Pošto je u ovim napadima nanela ogromne gubitke poljskoj avijaciji i još više povećala svoju prevlast u vazduhu, ona je potom ukazivala veliku pomoć kopnenim snagama. Sve nemačke armije su preduzele opštu ofanzivu u 5h ujutro 1.septembra na frontu od Istočne Pruske do Slovačke, savlađujći uporan otpor hrabrih, ali malobrojnih poljskih posada koje su branile granična utvrđenja.

Borbe su počele u Dancingu, gde su otpor nemačkim trupama pružili poštanski službenici koji su petnaest sati branili zgradu gradske pošte. Do tada su se u borbu uključile i regularne jednice poljske vojske, a grad je u ruke nacista pao tek 7. septembra.

Zahvaljujući iznenađenju, velikoj nadmoćnosti, uspešnom dejstvu svoje avijacije, nemačke kopnene snage za prva tri dana postigle su odlučujuće uspehe. Zbog sve veće opasnosti, koju su pruzrokovali duboki prodori nemačkih tenkovskih jedinica, poljska vrhovna komanda je 3. septembra naredila borbenu spremnost Varšave i organizovala odbranu mostova na srednjem toku Visle.

Brzim nadiranjem i smelim manevrima nemačke tenkovske i motorizovane divizije su 5. septembra razbile poljske rezerve kod Pjotrukova, a zatim 10. septembra kod Radoma. Na severu je nemačka 3. armija odvojila Modlinsku armiju od Narevske grupe, dok je 4. armija produžila nadiranje ka Varšavi. Na jugu nemačka 14. armija je napala Krakovsku armiju i naterala je na odstupanje. Posle neuspeha zapadno od Visle, poljska vrhovna komanda je odlučila da se agresoru pokuša suprotstavi na novoj liniji odbrane Narev-Visla-Dunajec. Međutim, Nemci su ih u tome sprečili, jer su već 7. septembra nemačke armije prešle donji tok Nareva. Tom prilikom Nemci su ponovo iznenadili Poljake primenjujući novu tatktiku. Oni se nisu zadržavali pred vodenom preprekom, već su je, posle kratke avijacijske i artiljerijske pripreme, forsirali u toku dana iz pokreta, koristeći veliki broj lakih gumenih i jurišnih čamaca. Zbog toga Poljaci nisu mogli više održati odbranu na Visli i bili su primorani da se povlače. Posle prelaska reke Visle Nemci su preduzeli energično gonjenjena svim pravcima.

Iako je Varšava bila opkoljena već 13. septembra, njenih 125.000 vojnika odbilo je pozive na predaju i pored jakih napada nemačkih armija i neprekidnog dejstva avijacije, koja je pravila pustoš. Poljaci su preduzimali česte noćne napade i organizovali prepade i zasede. U tim teškim danima veliki doprinos davali su građani, čak i žene i deca, koji su utvrđivali grad, izvlačili ranjene i bolesne, pripremali hranu, a mnogi su sa oružijem u ruci pomagali svojim vojnicima. Mada je grad ostao bez hrane ivode, mada je bilo porušeno ili oštećeno 60% zgrada i poginulo 55.000 stanovnika, vojnici i građani su nastavljali ogorčen otpor. Međutim, kada su vojnici ostali i bez municije, Varšava se morala predati 27. septembra. Posledni otpor pružili su Poljaci kod Serokomle, koji su se predali 6. oktobra.

Sudbina Poljske bila je zapečaćena 17. septembra, jer su se tenkovske jedinice 3. i 10. armije toga dana spojile kod Vlodave i time onemogućile povlačenje poljskih snaga u prijateljsku Rumuniju. Istoga dana je SSSR, sa svojom Crvenom armijom prešla poljsku granicu da bi zaštitile Ukrajince i Beloruse koji su živeli na poljskoj teritoriji. Poljska vlada sa oko 32.000 vojnika prebegla je u Rumuniju. Komanda vazduhoplovstva je naredila da se svi raspoloživi avioni unište ili ukoliko mogu prelete u Rumuniju.

Još pre završetka operacija u Moskvi je 28. septembra zaključen sporazum između SSSR-a i Nemačke o granicama. Nova granica je išla takozvanom Kerzonovom linijom, sa kojom su se 1918. složile Velika Britanija, Francuska i Poljska. SSSR je dobio 202.400 kvadratnih kilometara sa oko 10 miliona stanovnika, a Nemačka 185.600 kvadratnih kilometara sa oko 21 milion stanovnika. Od toga su Nemci 12. oktobra 91.700 pripojili Trećem Rajhu, a ostalu teritoriju su pretvorili u poljski generalni guverneman.

U ovom ratu koji je trajao 35 dana Poljaci su izgubili 620.000 vojnika (66.000 poginulih, 133.700 ranjenih i 420.000 zarobljenih ), a Nemci 44.198 vojnika (10.572 mrtva, 30.222 ranjena i 3.404 nestala). Sem toga Nemci su izgubili 217 tenkova i preko 400 aviona, što su procentualno veliki gubici.

Posle Poljske Hitler je u aprilu 1940.godine okupirao Dansku i Norvešku, u maju su osvojene Belgija, Holandija i Luksemburg, a u junu je pala i Francuska. U aprilu 1941.godine su okupirane Jugoslavija i Grčka, a zatim je usledio napad na Sovjetski savez.

Kada je Japan u decembru 1941.godine napao Perl Harbur, Hitler je objavio rat i Americi, a ceo svet se našao u velikom ratu, po drugi put za dvadeset godina.

Rat je u Evropi završen 8.maja 1945.godine, a u Aziji rat je završen 14.avgusta pošto su na Hirošimu i Nagasaki bačene atomske bombe. Rat je doneo smrt i neslućene patnje milionima ljudi. Samo u koncentracionim logorima je nastradalo više od pet miliona ljudi.


Autor: Nikola J.
maj, 2019. godine

15 април 2024

"SRPSKI RJEČNIK" Vuk Stefnović Karadžić - domaći zadatak

Домаћи задатак: "Српски рјечник" Вук Стефановић Караџић

Одговорити на питања из читанке (други разред средње школе)

Foto: vreme.com

  • Запазили сте да Вук усвом Рјечнику уз речи објашњава и обичаје, веровања и предања нашегнарода. Зашто?

Вук усвом Рјечнику уз речи објашњава и обичаје, веровања и предања нашег народа зато што је желео да боље објасни неке речи, њихов настанак и употребу, али и да би српске обичаје, веровања и предања сачувао од заборава као народно благо и сећање како се некада живело. Вук је Рјечник написао за добробит српског народа да би наш језик био књижевни језик, а не „свињарски“ како су га многи називали. Многи за Вуков Рјечник кажу да је енциклопедија српског народа.

  • Вуков сарадник на Рјечнику био је, најпре Јернеј Копитар, а потом Ђура Даничић (за 2. издање, из 1852.). У чему се огледа њихова сарадња ако знамо да је Рјечник „истолкован њемачким и латинским речима“?

Вук је почео да сакупља речи на наговор Јернеја Копитара. Он је имао заслуга што је Вук увидео да у српском књижевном језику мора да буде само оно што народ употребљава. Он му је био сарадник код првог издања Рјечника и све речи је превео на немачки и латински језик (те речи се налазе у Рјечнику). Јернеј Копитар је Вуку слао књижевна дела наших старих лексикографа (Микаљу, Дела Белу и Стулића) чијим делима се Вук служио у раду. Речи су наведене азбучним редом и акцентоване, написане онако како их је народ изговарао. Рјечник је био један од најважнијих корака у борби за језик јер је постављао чист народни језик за основу књижевног језика.

Вук је био незадовољан првим издањем, па је уз помоћ Ђуре Даничића 1852. године објавио друго допуњено и прерађено издање, које је садржало 47.427 речи (дупло више од првог издања). Ђура Даничић је све додате нове речи превео на немачки и латински, те је учествовао у преправљању и надгледао штампање.

  • Од каквог су значаја Вуков Рјечник и Писменица за српску књижевност и културу?

Значај Вуковог Рјечника и Писменице за српску књижевност и културу је немерљив, данас имамо азбуку, пишемо као што говоримо и читамо како је написано, створена је српска граматика, сакупљено много народних умотворина, сачувано много песми, бајки, басни и прича од заборава, као и народних обичаја, веровања и предања. Докле год живи језик једног народа живи и сам народ. Док га поштујемо, њиме говоримо и пишемо, дотле живи и народ, који се може разумети и умно сједињавати и неће се преливатиудруги и пропасти. Зато негујмо српски језик, књижевност и културу.

12 април 2024

GOSPA NOLA

 Pismeni sastav iz srpskog jezika srednje škole na temu "Lik gospa Nole" iz pripovetke "Gospa Nola", 

koja je deo zbirke pripovedaka "Kornika palanačkog groblja"  književnice Isidore Sekulić


LIK GOSPA NOLE 

 Stanojla Perčinova, udata Lazarić, je gospa Nola, žena koja je čitav svoj život podarila drugima, pomagala svima i nikada nije očekivala nešto zauzvrat. Smisao svog života pronašla je u usvojenoj deci i u tome da ih izvede na pravi put. Mnoge porodice su propale ali ona je svojom borbenošću pokušala da stvori svoju.

Gospa Nola, visoka, krupna i jaka žena. Crne kose, vezane u punđu i na glavi sivi izlomljeni šeširić. Obuvena u vojničke cokule, nosi sivu suknju, bluzu i kaput od sivog štofa do kolena. Tako obučena izgledala je suviše prosto što nije priličilo njenom imovnom stanju. Deluje trapavo i neskladno, pomalo grubo i neotesano. Žena koja više izgleda i ostavlja utisak da je muškarac. Stroga i ozbiljna, ali veoma pametna i hrabra. Jednostavna i uporna, plemenita i skromna, ponosita i humana, poštena i čvrsta, vredna i pravedna. Hercegovka. Oštrog i blago ironičnog jezika delovala je kao osoba tvrdog srca, bez emocija. Ali iza te maske bila je puna razumevanja, topline, nežnosti i čovečnosti.  Bila je pobožna i veliki vernik, pa je često odlazila u crkvu ali nije volela popove i često ih je kritikovala. Gospa Nola voli da jede ali ne pije alkohol. Nije cicija. Voli da peva i sevdah. Ne voli razmaženu decu i „Švabe“ kao narod, njihovu veru i govor. Krasile su je tri crte srpske žene: patriotizam, patrijahalnost i religionost.

Gospa Nola je često mislila o prolaznosti svega i plašila se da će jednoga dana ostati sama. Veći deo svog života je provela kao udovica jer je muž, gospodin Toša, trgovac, bio od nje stariji trideset godina. Bila je neželjeno žensko, ružno dete. Nije se sviđala muškarcima ali se družila sa njima i bila im najbolja prijateljica. Bila je izuzetno vredna i predana na svoju majku. Kada joj je majka umrla, otac se ponovo oženio i dobila je polusestricu Julicu. Čim je zapala za oko Toši rešila je da se uda. Očarala ga je svojim karakterom i stavom. Posle udaje se nije promenila i prepustila uživanju u životu i bogatstvu. Potpuno suprotno: pomagala je crkvi, sirotinji, svojim radnicima, bavila se administracijom, rukovodila zemljom, radnicima, stokom, advokatima i kupoprodajom. Sve je gospa Nola umela da reši, sve problem i niko nije pred njom smeo da laže. Bila je samokritična i izuzetno sposobna za sve.

Gospa Nola i njen muž nisu imali dece. Prva im je u kuću došla Julica, nakon smrti njihovog oca. To je kod nje probudilo majčinski instikt, potom neki tužan osećaj što nije lepa, što je drugačija, bila je nesrećna što nije mogla da se uda kako se udaje i da ima decu. Osećala je i kajanje i osuđivanje, strah od velikog novca i poseda. Sve to jeuticalo na njene kasnije postupke i navodilo je da usvaja još dece. Usvajala je decu iz svog okruženja, decu čiji roditelji nisu vodili dovoljno računa o njima. Trudila se da deci koju je usvojila omogući sve što je bilo u njenoj moći i da ih izvede na pravi put. Želela je za njih samo najbolje. Ali, nažalost gotovo niko od njih nije uspeo da pronađe svoju sreću, a što im je gospa Nola želela iz sveg srca.

Život prolazi, mi ga živimo neispunjeni iz nekog razloga, živimo ga za druge, za to šta će drugi da kažu, urade i još mnogo drugih stvari. Gospa Nola nije imala život kakav je želela. Bila je svesna svoje sudbine i nije dozvolila da je to porazi. Govorila je: „Ne kukajte! Ne olajavajte druge da bi mene utešili! Ne pravite jalov inat! Pustite me da živim dok sam živa! Ali, ako te ja nisam mogla dosta voleti, voleo te je Bog, i to je dosta…”


Autor: Nikola J.
April 2022.

Foto: goodreads.com




25 децембар 2021

"ROMEO i JULIJA" tragedija jedne ljubavi

Idealna ljubav Romea i Julije od prvog susreta ide ka propasti i zloj sudbini zbog svađe između njihovih porodica. Neprijateljstvo i mržnja Kapuletovih i Montegijevih traje vekovima. Koliko je mržnja između porodica bila jaka toliko je bila jaka i ljubav dvoje mladih.

Romeo i Julija su sanjali o sreći i zajedničkoj budućnosti ali su ih drugi gurali u sigurnu smrt. Bila je to zabranjena ljubav, a oni mladi i nezreli. Ljubav koja spaja i razdvaja. Iako su bili svesni posledica svoje ljubavi nisu razmišljali o tome. Po svaku cenu su želeli da budu zajedno, makar i na onom svetu. Put ka sreći je bio pun prepreka i nesmotrenih poteza. Sa jedne strane sreća, ljubav, nežnost i odanost, a sa druge mržnja, nadmenost, zavist i netrpeljivost. Iskrena ljubav bila je jača od smrti i od sve mržnje koja ih je okruživala. Ta ista ljubav i mržnja su ih ubili. Obostrana zavist dve porodice uzela je svoj mah. Svima je oduzela nešto najčistije i najlepše na ovom svetu. Dvoje mladih su postali žrtve zle sudbine. Roditelji zaslepljni mržnjom nisu imali razumevanja za ljubav i sreću svoje dece. Kasno su shvatili da je ljubav ta koja nas održava i čini srećnim. Splet nesrećnih okolnosti odveo je zaljubljeni par do samoubistva. Umesto da pomire svoje porodice tako što će se voleti, pomirili su ih tako što su umrli. Romeo i Julija ostaće večni simboli iskrene i prave ljubavi koja može da savlada sve prepreke.

Tragedija Romea i Julije na prvi pogled bila je besmislena, ali nekako i potrebna da bi se porazile ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobeđuje sve.

Foto: EllaOllivera/Privatna arhiva

Sastav napisao Nikola J., 17.03.2020. 
koristeći pročitanu lektiru i dostupne izvore sa interneta

11 септембар 2010

"UNO" igra karata

Na ovogodišnjem letovanju ćerka je pronašla nove drugare iz Rumunije, Hrvatske, Nemačke,...
Naučili su je novu igru kartama koja je u njihovim zemljama hit i koju igaju i stari i mladi, a zove se "Uno". Svakodnevno su se kartali na plaži, a po povratku kući tražila je da joj kupimo špil tih neobičnih karata. U našem gradu ih nisam pronašla po knjižarama i drugim trgovinama, ali jesam sasvim slučajno kod uličnog prodavca knjiga. Takođe možete ih pronaći na aukcijskom sajtu "Limundo" i poručiti.
Foto: EllaOllivera privatna arhiva

Onda smo naučili svi u porodici da igramo ovu ineresatnu igru, potom smo naučili i prijatelje i rodjake sa kojima se družimo i sada provodimo prijatne večeri kartajući nešto novo.

Kako se UNO igra?
  • Igru igraju od 2 do 10 igrača
  • Na početku igre svi igrači dobiju po 7 karata
  • Jednu kartu sa brojem stavite u sredinu na talon. Ostatak špila stavi se pored, a karte su okrenute licem na dole.
  • Prvi igra onaj ko presecanjem špila izvuče najmanju kartu.
  • Igrač koji prvi igra baca kartu koja je brojem ili bojom ista kao karta u sredini. Postoje karte sa brojevima od 1 do 9 - po dve karte u svakoj od 4 boje: crvena, plava, žuta i zelena (ukupno 72 karte) i sa 0 - po jedna nula u svakoj boji. Takođe postoje i specijalne karte: "okreni kurg" - izgledaju kao dve strelice okrenute gore-dole u svakoj boji. Kad se baci ova karta okreće se krug igranja u suprotnu stranu od one kojom se do tada igralo; "stop" - izgleda kao precrtani krug i u špilu ima po dve u svakoj boji. Igrač koji je sledeći na potezu propušta jedno bacanje. Ova karta se može odigrati na bilo koju kartu iste boje i "+2" - u špilu ima po dve u svakoj boji. Igrač koji je sledeći na potezu uzima 2 karte sa špila na talonu i propušta taj krug. Ako igrač pre tebe baci +2 kartu, a ti sam imaš +2 kartu, ako je baciš, sve se sabira i sledeći igrač mora da vuče 4 karte. Ako i on baci +2 sledeći ima +6, itd. Ukoliko igrač ima jednu od ovih karata u rukama baca je, a ako nema nema u rukama kartu kojom bi odgovorio na boju ili broj koji se traži na talonu onda baca specijalne karte "promeni boju" - crna karta na kojoj su sve četiri boje i u špilu oh ima 4. Ova karta menja boju na koju se odgovara u boju po izboru onog ko je kartu bacio ili "+4" - crne karte kojih ima 4 u špilu, a koja znači da igrač koji je sledeći na potezu vuče 4 karte iz špila na talonu, a igrač koji ju je odigrao bira boju kojom se nastavlja igranje
  • "džoker" je ljubičasta karta bez broja i ima 2 ove karte u špilu. Menja bilo koju kartu pa ako je npr. na talonu plava trojka, džoker koji bi se na nju odigrao, predstavljao bi takođe plavu trojku, a ukoliko se odigra na specijalnu kartu u boji on predstavlja kartu te boje bez brojčane oznake. Džoker se ne može odigrati na "promeni boju" ili na "+4" kartu. Na džoker se može odigrati bilo koja karta u boji koju on sam menja, kao i karta istog broja, ako je džoker odigran na plavu trojku preko džokera se može odigrati bilo koja plava karta ili bilo koja trojka.
  • Ukoliko igrač nema kartu kojom bi odgovorio na boju ili broj i nema džokera, a nema niti jednu specijalnu kartu, onda vuče jednu kartu sa ostatka špila, ukoliko ni tada ne dobije odgovarajuću kartu, preskače bacanje.
  • Ako igrač ima dve potpuno iste karte može ih, kada se takva karta traži, baciti istovremeno
  • Kada igraču ostane jedna karta u ruci mora glasno da kaže "UNO". Ukoliko ne kaže ili to neko kaže umesto njega onda vuče 4 karte iz špila.
  • Pobednik deljenja je onaj ko se prvi reši svih karata iz ruku.
  • Bodovanje se vrši tako što se sabiraju karte u rukama ostalih igrača i taj broj se piše onome ko se oslobodio svih karata. Onaj ko prvi sakupi 500 poena je pobednik igre. Specijalne karte nose po 10 poena, a crne karte "+4" i "promeni boju" nose po 20 poena, ostale karte onoliko poena koliko piše na njima. 
Probajte veoma je interesatno!!!

23 април 2008

Pitanja za leksikon/spomenar

U nižim razredima, znači do petog osnovne sve moje drugarice i ja imale smo spomenar (bili su u veselim bojama i kupovali su se u knjižarama) koji bi razmenjivale i obično napisale jedan stih, nešto nacrtale i potpisale se. Tada smo ludovale za Sarah Kej, čije smo sličice sakupljale i lepile u album, a stihove učile napamet ili prepisivale u te spomenare. A kada smo prešle u više razrede onda smo se bacile na leksikon. Jednu svesku na linije koja je bila ispunjena pitanjima, na koja su moji drugari odgovarali, a iz čijih sam odgovora otkrivala možda neke tajne o simpatijama, o drugarstvu, razmišljanjima,... I danas čuvam 3 leksikona iz V, VI i VII razreda, a u VIII sam jednostavno kupila najdeblju svesku od 200-300 strana koje su u to vreme prodavali Rumuni po pijacama i dala svima iz odeljenja, a kasnije i ostalim drugarima iz generacije, iz kluba, iz komšiluka, sa dramske... da ispišu svoje ''memoare''. Svi su komentarisali kako je jednostavnije da odgovaraju na pitanja kao i do sada i da ne znaju šta bih pisali ali ubrzo bi olovka sama klizila po papiru, raspisali bih se i na po dvadesetak stranica. Pre neki dan sam sve 4 sveske uzela i iščitala, slatko se smejući prvim ljubavima i maštanjima o budućnosti, poredeći šta je ko želeo, a šta je ko ostvario i kuda ga život odveo...
Vremeplov u mojoj glavi pokrenula je ćerka moga brata koja ima 9 godina i ide u treći osnovne kada me je zamolila da joj pomognem da sastavi pitanja za svoj prvi leksikon. Prvi, jao pa to mora da bude nešto posebno, što će čitati nakon puno godina kao i ja sada. E teta je lepo kupila predivan plavi rokovnik u koji je stalo 100 pitanja, a ostao je po koji list na početku i na kraju, da ga malo ukrasimo, ispisala sam pitanja najlepšim štampanim slovima, markirala fluoroscentnim flomasterima, a tek brojevi, oduzeli su mi sate dragocenog vremena, ali ipak je to prvi leksikon moje bratičine. Kada smo konačno bile zadovoljne malena moja se osmehnula sa sjajem u očima i rekla: ''Teto ti se prva upiši, ali kao kada si bila u III razredu, znaš, seti se ko ti je bio simpatija i najbolji drug i tako napiši sve ostalo i prezime, ovo moje.'' Jao, osećala sam se kao klinka kada sam uzela olovku, ponovo sam se vratila na početak osamdesetih godina prošlog veka, ušla u moj III-4, ugledala one velike crne oči moje simpatije, i sve one osmehe koje nikada neću zaboraviti i onaj plavi kovrdžavi čuperak koji je ostao na vrelom asfaltu.
Pa eto dragi moji, ako vas vaše dete ili nečije koje vam je drago zamoli da sastavite leksikon iskoristite neka ili sva pitanja koja su se našla u leksikonu jednog trećaka, a koja su sakupljala prašinu i čuvala uspomenu na moje najlepše doba.

  1. Nešto Za Početak !
  2. Tvoje IME i PREZIME
  3. Ako imaš NADIMAK, napiši ga
  4. Gde živiš? (mesto, naselje, ulica i broj)
  5. Upiši svoj broj fiksnog i mobilnog telefona
  6. Kako ti se zovu roditelji?
  7. Da li imaš brata ili sestru? (ako imaš napiši njihova imena i koliko imaju godina)
  8. A kada je tvoj rođendan? (upiši datum i mesto rođenja)
  9. Koliko si visok-a i koliko imaš kilica?
  10. Opiši svoju kosu? (boja, dužina, ravna/kovrdžava,...)
  11. Da li imaš probušene uši? Ako imaš, kakve minđuše nosiš?
  12. Boja očiju? Da li nosiš naočare ili sočiva? (ako ih nosiš sigurno ti lepo stoje)
  13. Hej, a koji ti je broj cipela/patika?
  14. Šta najčešće oblačiš?
  15. Da li koristiš neki parfem/dezodorans i koji?
  16. Koliko se često kupaš i tuširaš?
  17. Da li i šta pevaš dok se kupaš ili tuširaš?
  18. Tvoje vrline (dobar, lep, pametan, pošten, dobar drug i sl.)
  19. Tvoje mane (tvrdoglav, lažem, kradem, ogovaram, tučem se i sl.)
  20. Opiši svoju školsku torbu?
  21. U koju ideš školu i razred i kako ti se zove učitelj-ica?
  22. Kakav si đak?
  23. Omiljeni predmet u školi?
  24. Sa kim sediš u klupi?
  25. Da li ideš na neke vannastavne aktivnosti i koje? (sport, muzika, strani jezik, gluma, slikanje,...)
  26. Šta bih voleo-la da budeš kad odrasteš?
  27. Kako se zove tvoj najbolji drug i drugarica?
  28. Ovde napiši imena svojih dobrih drugara
  29. Kada bi se sa drugarima našao/našla na pustom ostrvu gde nema hrane ni vode, koga bi prvog, a koga zadnjeg pojeo/pojela?
  30. Tvoja omiljena boja je...
  31. Kada si poslednji put plakala/plakao?
  32. Čega se bojiš?
  33. Da li ideš u bioskop i pozorište?
  34. Omiljeni glumac i glumica
  35. Omiljeni filmovi
  36. Omiljena serija
  37. Da li bi voleo-la da glumiš u nekom filmu/seriji i kakvom/kojem?
  38. Omiljeni tv kanali
  39. Omiljeni crtać
  40. Kada bi mogao/mogla da budeš lik iz crtaća, koga bi odabrao/odabrala?
  41. Da li imaš kompijuter? Ako imaš, šta znaš da radiš na njemu?
  42. Da li surfuješ internetom i koji ti je omiljeni sajt?
  43. Koju vrstu muzike slušaš u slobodno vreme?
  44. Omiljena pevačica i pevač
  45. Omiljeni muzički bendovi/grupe
  46. Koju pesmu najviše voliš da slušaš?
  47. Da li bi voleo-la da pevaš i šta? (možda u Zvezdama granda ili na Egzitu)
  48. Omiljena knjiga i pisac
  49. Čitaš li stripove i koje?
  50. Kupuješ li neki časopis i koji?
  51. Šta radiš u slobodno vreme?
  52. Voziš li bicikl, rolere, trotinet i sl? Ako da, šta?
  53. Ko je tvoj idol? (poznata osoba koja ti je uzor i koju obožavaš)
  54. Ko je tvoj idol, a da nije poznata ličnost? (mama/tata, brat/sestra, baka/deda, ujak/ujna, tetka/teča, stric/strina, kum/kuma, komšija, prijatelj, učitelj/ica i sl.)
  55. Kada bi postojao vremeplov u koje doba bi se vratio/vratila?
  56. Omiljeno mesto na kom si bila/bio
  57. Gde bih voleo/volela da putuješ?
  58. Omiljena životinja
  59. Da li imaš kućnog ljubimca? Ako imaš kojeg i kako se zove?
  60. Omiljeni sport
  61. Za koji sportski klub navijaš?
  62. Omiljeni sportista
  63. Omiljeno jelo i piće
  64. Šta je najgore što si probao/probala da jedeš ili piješ i više nikad nećeš?
  65. Na šta si jutros prvo pomislio/pomislila kada si se probudio/probudila?
  66. Šta/ko te najviše nervira?
  67. Šta/ko te najviše razveseli?
  68. U kojoj zemlji i gradu bi voleo/volela da živiš?
  69. Da li imaš simpatiju i kako se zove?
  70. Koliko tvoja simpatija ima godina?
  71. Opiši kako tvoja simpatija izgleda?
  72. Šta je na tvojoj simpatiji najlepše?
  73. Da li se i ti sviđaš tvojoj simpatiji?
  74. Kako provodite vreme kad ste zajedno?
  75. Da li imaš više simpatija, ako imaš ispiši imena?
  76. Da li si ljubomoran/ljubomorna?
  77. Šta misliš o vlasniku leksikona?
  78. Omiljeno doba dana
  79. Koji cvet najviše voliš?
  80. Tvoj srećan broj je?
  81. Kojom rukom pišeš?
  82. Pitanje za vlasnika leksikona
  83. Ovde će vlasnik leksikona napisati odgovor
  84. Čemu si se najviše smejao/smejala?
  85. Kada bi trebalo da poljubiš nekog iz tvog razreda ko bi to bio?
  86. Šta je to što nemaš a voleo/volela bih da imaš?
  87. Zbog čega se najčešće svađaš sa roditeljima?
  88. Šta sakupljaš?
  89. Šta si u horoskopu?
  90. Kada bi ofarbao/ofarbala kosu koja bi to boja bila?
  91. Koje ime bi dao/dala svom detetu?
  92. Kakav bi automobil voleo/volela da imaš?
  93. Da uhvatiš zlatnu ribicu koje bi 3 želje poželeo/poželela?
  94. Da imaš čarobni štapić šta bi uradio/uradila?
  95. Koliko je sati?
  96. Kakva su bila pitanja na koja si do sada odgovorio/odgovorila?
  97. Da li ti je bilo dosadno?
  98. Imaš li neku poruku za mene? napiši je
  99. Nešto za kraj!

16 фебруар 2008

Šta kupiti za rođendan nekome ko puni 13 godina?

Jurila sam ulicama kao luda. Ostalo mi je još četres’ pet minuta vremena da kupim poklon bratovoj maloj za rođendan. U to vreme se zatvaraju radnje, a i moju princezu trebam pokupiti iz kreativne radionice. Teško je odabrati poklon nekom ko puni 13 godina. Ko postaje tinejdžer. Nekom ko ima specifičan ukus (ljubi je tetka) a kome sam već kupila toliko poklona da nema šta nisam.
Obišla sam prvo butike. Ništa nisam pronašla po njenom ukusu a da to već nema, a što ima nema njen broj. Onda sam otišla do zlatare. Voli srebro. Minđuše sam joj već kupila, narukvicu takođe. Pronađoh lep prsten... ali prevelik. Ono što bi odgovaralo ima leptiriće, delfine, cvetiće ali nije ona taj tip. Ona sluša rok, voli američke rvače...Kad smo već kod njih snimila sam ja majicu sa Batistom. Pile tetkino, isti ukus imamo i što se muškaraca tiče, ali gde to da nosi kad je u njenoj školi i u našem gradu nastala opšta hajka na sve vezano za američko rvanje. I to sam isključila. A sa nekom aplikacijom omiljenih rok grupa. Jao, pa to sam joj uzela prošle godine. Cd, dvd – pa to nareže iz prve,...kozmetiku će joj uzeti strina, lančić od srebra baba...Zamišljena stala sam na uglu, zagledana u izlog prepun knjiga. One su me asocirale na njenu ljubav prema knjigama, setih se da ide na sekciju koja se održava u bibilioteci i tamo se upoznaje sa radom bibliotekara,...Pa ja stojim ispred book-shopa. Uđoh u podrum pun knjiga. Upitah za odeljak sa knjigama za tinejdžere. Kupila sam prve dve knjige koje sam uzela u ruke.

„SOS za tinejdžere“ od Ružice Obradović
„Udžbenik za zaljubljivanje“ od Irene Tiodorović

Obe knjige sam pročitala u dahu po dolasku kući. Neverovatno. Bila sam potpuno zadovoljna svojim izborom.
Foto: EllaOllivera/privatna arhiva

Prva knjiga je napisana po principu pitanje-odgovor raspoređeno u 5 kategegorija:
- Ja...
- Ja i... prijatelji vršnjaci
- Ja i... ljubav
- Ja i...škola
- Ja i...porodica
Postoje problemi u svim periodima života, a posebno onda kada si tinejdžer, problemi koji ih muče i zaokupljuju, a koji im se čine toliko velikim, teškim i nerešivim da zbog toga o njima nikome i ne govore. Međutim ti problemi su rešivi i ni jedan nije toliko veliki i složen da ga znanje i iskustvo ne mogu rešiti. U ostalom uvek se može pronaći neko ko može pomoći. A u ovoj knjizi neki odgovori su već spremni.

Foto: EllaOllivera/privatna arhiva

Druga knjiga je tek fantastična. U njoj devojčica po imenu Irena-Ika vodi svoj dnevnik, odnosno sprovodi eksperiment među svojom porodicom, kompijama, nastavnicima a pre svega prijateljima. Upoznaje nas sa Pakijem, Stefanom, Jecom i ostalima. Svi oni idu u sedmi razred osnovne škole. Ona čitaoca korak po korak vodi kroz lavirint pitanja i osećanja, testova, sms i email poruka, anketa...a sve u cilju da se pronikne u teoriju zaljubljivanja i otkriva nam da li se pravila mogu primeniti u praksi. Može li se sa zaljubljivanjem hoću-neću? knjiga nudi smeh do suza, ali i dramu...U knizi je i interesantan poster.

Teta je napisala lepe posvete.
Uvila u gužvani papir. Stavila u cool vrećicu. Naravno tu su i čokolade, limenke, voće, a cvet dodajem sutra. Naučila je teta da voli ruže. Biće to lepa, plava. Obožava plavu boju. Na tetu.
Sutra nam je taj divan dan
Jeco, srećan ti 13-i rođendan!

08 фебруар 2008

Klikeri

Oduvek sam više volela da se igram sa dečacima. Možda zato što sam odrasla okružena muškarcima. Rođena sam kao prvo žensko čeljade u porodici nakon 20 godina, oko mene sama braća, stričevi i ujaci. A možda zato što su me devojčice nervirale ogovaranjima, licemerjem, ljubomorom. I tada kao i sada sve su ličile: imale iste frizure, patike, školske torbe, odeću,... Mrzela sam to više od svega i uvek se trudila da budem drugačija od svih i polazilo mi je za rukom. Zato sam najviše i volela da se igram sa dečacima: fudbal, klikeri, ragbi, igre bez granica, žandara i lopova,...

Klikeranje mi je bilo omiljeno. Maznula bih iz bratove kutije klikere one najlpše šestoperce, mermerce i otišla da se fuljim sa njegovim drugarima, vraćala bih mu po nekoliko puta više klikera nego što sam ’’pozajmljivala’’.
Jednom prilikom vraćajući se sa Pokrajinskog takmičenja u džudou svartila sam do grupe dečaka koji su se klikerali na trouglove. Pozajmim jedan kliker, ofuljim 10-ak i u tom trenuku naiđe komšija koji me je stalno zadirkivao. Izazovem ga i on pristane, imao je bezbroj uslova, te ovakva pravila, onakva. Pristanem na sve rešena da ga dobijem. Ulog svih 10 klikera. Krenemo i baš mi nije išlo. Prilikom jednog izbijanja iz polu-zakopčane trenerke ispadne mi bronzana medalja. On me prekinu, priđe, uze u ruke medalju i upita odakle mi ovo. Ko iz topa odgovorih: ’’Iz klikeranja’’. Začuđeno me je pogledao: ’’Iz kakvog klikeranja?’’ A ja mu složim priču da sam bila u NS na takmičenju i da sam treća u Vojvodini. Prebledeo je. I posmatrači su ostali bez teksta. Shvatim da su poverovali. Dobijem neko samopuzdanje i pokupim mu sve klikere. OK i on je igrao poprilično konfuzno. Ali baš me bilo briga. Odnela sam bratu lepu kolekciju. Ali na žalost, niko više nije posle hteo da se fulji samnom. Nikakva ubeđivanja nisu urodila plodom, obrazloženja da sam čudista. Moja karijera klikeraša se tu završila.

fotografija pozajmljena sa hercegovina.info

Mada, napravila sam u dnevnom boravku od plastelina u ćošku pored ćupa, u debelom tepihu jednu rupicu, baš se fino ulepio i oblikovao plastelin, čak je bio boje tepiha, pa sam tu zadovoljavala svoju potrebu za klikerima, a i bratu pokazivala cake, sve dok gloger nije kvrcno u ćup koji je pukao ali se nije razbio do prvog maminog usisavanja kada ga je pomerila. Kao da je morala. E tada je moja odiseja sa klikerima bila zapečaćenja. Zato sam se okrenula drugim igrama kao recimo igre bez granica, ali to je već neka druga priča....

Najviše Vam se dopalo!