Приказивање постова са ознаком Priče. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Priče. Прикажи све постове

12 фебруар 2022

Ne, ne mogu...

Ne, ne mogu da se smirim
moram da ćutim
da svi pomisle da sam luda
da ćutim
da me niko ne čuje
da tišinom dotaknem misao
da svratim do beznađa
i podarim ono što pokušavam da s`krijem
da ćuteći podelim
suze i smeh. 
Ne, ne mogu da se smirim
moram da plačem
da plačem ludački
glasno
iz duše
da plačem da me ceo svet čuje
da suzama dodirnem zvezde
da svratim do beskraja
samo da provirim kroz taj prozor
da vidim one 
što mi život i sreću podariše
nekada davno
a onda me ostaviše da lutam
ovim bespućem
koji životom zovu.
Ne, ne mogu da se smirim 
moram da se smejem
da se smejem ludački
glasno 
od srca
da se smejem da me ceo svet čuje
da osmehom dodirnem zvezde
da svratim do meseca i 
napravim još jedan krug
za princa koji je moja sreća i 
princezu koja je moj život.

Autor: Olivera Jeličić

              Foto: EllaOllivera/fb/privatna arhiva


15 јануар 2022

Nešto ništa posebno

Umorna sam,
ali mi san ne dolazi na oči.
Boli me svaki deo tela,
svaki mišić,
svaka koščica
i ne znam na koju stranu da se okrenem
i ugnjezdim.
Ali ne boli me onako
da boli,
da bih jaukala.
Na sav glas.
Pa, da.
Jaukala bih
ma ne,
vrištala bih - 
od neke sreće.
Smejala se na sav glas.
Uvek se ovako osećam kad napravim nešto
dobro,
bez obzira koliko moje telo trpi.
Dobro.
Da.
Svašta nešto bude dobro.
Koliko god mi je telo na rezervi
toliko mi baterije 
mojih malih sivih 
pune dobre vibracije i 
šalje ih dalje...
Ne želim još da zaspim.
Telo se buni,
bori sa mislima.
Želim još da uživam u ovom danu.
Ne želim da se završi.
Ne još.
Tako sam uživala u njemu.

Šta sam radila?

Nešto ništa posebno.

Spremala kuću.

Ceo dan!


Autor: Olivera Jeličić

              Foto: EllaOllivera/privatna arhiva

05 новембар 2021

Hvala najdraža majko moja

Foto: EllaOllivera/Privatna arhiva

Tebi, koja si me devet meseci nosila ispod srca.
Tebi, koja si me rodila i sama mi dala ime,
da ga ni po kome ne nosim i da mi ga svi ne biraju,
da budem svoja.
Uvek sam govorila kako ličim na tatu,
drugi da ličim na baba Savku,
a ja sam ustvari sve češće ista ti.
Pomalo zabrinuta, oprezna i neodlučna,
zaboravljam ljudima loše strane i
uvek iznova dajem šanse.
Zamisli,
nikad Ti nisam rekla 
kako sam baš srećna kad zaličim na Tebe.
Na Tebe,
koja si bila stub i temelj i krov.
Hiljadu puta si se trgnula iz nemirnog sna
da vidiš da li još uvek gori svetlo i
strepela ujutru da li smo tu.
Bezbroj nedelja si provela kuvajući, 
pakujući, ispraćajući, čekajući.
Sve si nam dala i sačuvala si nam dom.
Hvala Ti što si znala kada da me držiš blizu,
a kada da me pustiš!
Hvala Ti za svaku stepenicu,
za put koji me uvek vodio kući.
Dala si mi korene da započnem ovaj život,
a onda si mi dala krila da letim.
Naučila si me da sanjam jer si verovala u mene.
Nema takve sile na ovoj zemlji,
nema blaga koja su jednaka toj vrednosti,
vrednosti dara majčinske ljubavi.
Hvala Ti za svaki dan obasjan suncem 
jer to ispunjava moja sećanja i srce.
Hvala Ti za svako nesebično neopevano delo.
Znam šta si sve uradila za mene!
Hvala Ti što si mi dala izbor
da tražim svoju dušu i sreću,
dok ne nađem svoj glas.
I hvala Ti što si me naučila da budem dovoljno jaka
da se savijem kad treba.
Zahvaljujem Bogu majko na Tvojoj ljubavi!


sastavila Olivera Jeličić
sa izmenjenim i prilagođenim tekstom
 autorke Dajane Grubišić 

30 октобар 2021

Hajde da se posvađamo

Hajde da se posvađamo
samo malo
molim te
U stvari
hajde da se svađamo
puno
onako
baš
baš
da vičemo
ma ne
da urlamo
da nas komšije čuju
začinjeno
najsočnijim psovkama
našeg jezika
gde pominjemo familiju do askurđela
i strine i teče
i bivše i buduće
onda se možda 
i potučemo
onako muški
te porazbijamo tanjire
i ovako bi mogli kupiti nove
mislim videla sam nov dezen
znaš u onoj prodavnici
a kada nešto zakači zid
taman da ponovo okrečmo
ova boja današnja
i nije nešto
a ako se ista prospe
po nameštaju
da dragi i to novo
pa već mesec dana 
nismo komšijama 
dali materijal
za priču
ogovaranje
zavist i 
ljubomoru
znaš
onaj nas novi
veliki auto
vise i nije nov
Hajde malo da se posvađamo
Ne vredi
za svađu su potrebne 
dve budale
a nama uvek 
jedna nedostaje
Da sačekam sutra
aha
biće
i galame
i psovki
i svega
naši igraju rukomet
a komšije će
i ovako misliti 
da se svađamo


Autor: Olivera Jeličić


 
Fotka pozajmljena sa: ddl.rs

27 октобар 2021

Hoću da pišem

  
    Foto:EllaOllivera/privatna arhiva

Neću da pišem o farmi i parovima
to ne gledam
neću da pišem o fudbalu
neka to čine dečaci
neću da pišem ni o dijetama
jer sve su iste
neću da pišem o modi
jer sam oduvek imala neku svoju
neću da pišem
samo zato da bi bila najčitaniji
blog
post
samo zato da bi bila 
tamo na nekoj listi
neću da pišem
zato
i zato...
Hoću da pišem srcem
dušom
svojom levom rukom
i prstima
koji lete po tastaturi
Hoću da pišem o tebi
meni
nama
njima
i njinima
Hoću da pišem za tebe
mene nas 
njih
i njine
Hoću da pišem...
Hoću da zaustavite vreme
samo malo
jer hoću da pišem
Hoću da zaustavite vreme
jer prebrzo rastu
jer prebrzo stare
i odoše
jedni u život
drugi na njegov kraj
i neću stići da napišem
a hoću da pišem
i neću stići da napišem
ono što ne umem sada da im kažem
i neću stići da napišem
ono što im sada ne smem reći
Zaustavite vreme
jer hoću da pišem...


Autor: Olivera Jeličić

07 октобар 2021

Moja kćeri, živote moj!

Živote moj,
moja prelepa devojčice plavih očiju, velikog srca i duše koja grli svet.
Želela bih da znaš da nema opuštanja, da borba tek počinje:
Ništa ne moraš, a sve možeš!
Nije važno da si bolja od drugih, već da si najbolja za sebe!
NIšta ne moraš da trpiš, podnosiš, gutaš i ćutiš. Život nije podnošenje već pronalaženje sreće. Način uvek postoji i ti možeš, zaista možeš sve što poželiš. Ali želja dolazi iz srca, a ne iz potrebe.
Najvažnije je da si srećna!
Voli koga god i kako god želiš!
Ne živi kako bi trebalo, već kako osećaš, u saglasnosti sa sobom i tada te niko neće povrediti jer tvoj život tvoj uspeh!
Ne živi kako bi trebalo već kako osećaš, u saglasnosti sa sobom i tada te niko neće povrediti jer tvoj život tvoj uspeh!
U redu je stati, odustati i reći da si pogrešila. Uvek možeš ponovo. To je snaga! Jer ne braniš svoje izbore u prošlosti već nadu u budućnosti.
Slobodno trči, viči, igraj se, voli, raduj, pričaj, jedi, misli kako umeš.
Ne budi kao drugi i dopusti drugima da budu ono što jesu.
Plači, slobodno, gorko, jecajući, jer suze čiste i odnose sve ono što preuzimamo od drugih. Kada ih ne pustimo, padaju u našu dušu, talože i stvaraju bedeme koje niko posle ne može srušiti. Samoća nije strašna, možeš biti sama i srećna. I bolje je biti sam nego u lošem društvu.
Ako si tužna - menjaj, počni ispočetka, vrati se unazad, uradi sve što je potrebno da u sebi vratiš radost i veselje.
Ne možeš menjati druge. Ne možeš menjati ni sebe - možeš samo rasti, razvijati se, učiti i postajati bolja verzija svog bića.
Voli sebe!!!
Ti si čudo, stvoreno iz čuda, koje treba čuda da stvara!
Ti imaš moć i snagu da vodiš život kakav želiš, ma koliko suprotan od onoga kako ga vide drugi, pa i mi. Jer mi smo ti roditelji, ali ti nama ne pripadaš, mi te ne posedujemo, samo te čuvamo.
Hvala ti što postojiš, moja predivna čarobnice i hvala ti što me učiš svemi što nisam znala i što sa tobom otkrivam koliko toga nisma znala.
Možeš leteti! Ja samo ne znam kako. Ne umem te naučiti. Možda ćeš ti naučiti mene. Radujem se svemu što ću od tebe saznati.
Nemoj ići putem kojim je već neko prolazio, već idi novim putem i ostavi svoj trag!
Blistava budućnost te čeka jer veruješ u svoje snove!
Volim te najviše na svetu celom!
Do meseca i nazad!

Foto: EllaOllivera/Privatna arhiva

Autor: Olivera Jeličić
(Neki citati preuzeti sa webpress.rs)

29 септембар 2021

Moja najdraža majko...

Na današnji dan Bog je na zemlju posadio najlepši cvet, ljubičicu koja je meni podarila život. 
Danas je prvi put neću videti, zagrliti, ni poljubiti. 
Njene najlepše plave oči odsutno gledaju i traže i ja mislim da vide mene.
Jedva ispruži ruku u mom pravcu i ja sanjam da hoće da me zagrle.
Kao da se osmehne i ubeđujem sebe da se osmehuje meni.
Čujem neki zvuk sa njenih usana i znam da izgovara da me voli.
Danas ni to neću doživeti jer vreme je takvo, jer život je takav, jer je zabranjeno.
Biće sama, a ja znam da je u srcu sa nama koji je volimo najviše na svetu i 
molimo se za njen oporavak. 

Srećan rođendan najdraža moja mama!

Foto: EllaOllivera/privatna arhiva/

MAJKA

"Bilo da je tvoja, moja ili Sveta,
majka je ko biljka od koje si stvoren,
srećan što si deo takvog cveta
i što imaš život, izdanak i koren.

Kao što se sunce ogleda u reci,
i bistra mu reka ogledalo pruža,
tako se i majka ogleda u deci,
pa ako su ruže,i ona je ruža.

Ruža i od briga napravi mirise,
i za tvoju radost potroši svoj vek,
ako tražiš zaklon – procveta, širi se,
daje sve iz sebe da ti bude lek

I kad smo već rekli da je majka ruža
morao bi ovo na kraju da znaš:
Majka nije samo da ti ljubav pruža
već da od nje učiš da je i sam daš.

Bilo da je tvoja, moja ili Sveta,
majka je ko biljka od koje si stvoren,
srećan što si deo takvog cveta
i što imaš život, izdanak i koren."

(Rade Jovanović)


Foto: EllaOllivera/privatna arhiva
Foto: EllaOllivera/privatna arhiva

Želela si ovo za poklon, čeka te u tvojoj kući!

07 август 2021

Suncokreti u mom oku

Dvadeset i jedna godina prošla je pored mene, udahnula mi mudrost, znanje, sreću, sigurnost,... ali nije obrisala tugu u oku suncokreta. Ostala su sećanja, osmesi i nada da tamo negde, u večnosti beskraja čuješ kako ti moje tužno oko suncokreta tiho šapće: "Tata, volim te! Tako mi nedostaješ."

EllaOllivera/Privatna arhiva

SUNCOKRETI

"U tužnom oku suncokreta,
što nemo prati neba bludnje,
tu su sve žeđi ovog sveta,
sva nespokojstva i sve žudnje.

Šume u strahu svom od mraka:
„Bog je pomalo sve što zari;
I svetlosti je jedna zraka
mera i cena sviju stvari!…

„Sve je što živi na dnu tmine
s prokletstvom nemim na svet palo
– Sve što ne gleda u visine,
i nije jednom zasijalo!…

“ S istoka kralji, obučeni
u teško zlato, stoje plačni;
I žreci sunca, naspram seni
prosjački vape u čas mračni.

Te tužne oči suncokreta
u mom su srcu otvorene –
Ali su sunca nakraj sveta,
i tiho slaze mrak i sene.

Pomreće noćas širom vrti,
dvoredi sjajnih suncokreta,
ali će biti u toj smrti
sva žarka sunca ovog sveta.

(Jovan Dučić)

27 март 2021

Robin Hud - istorijska ličnost ili legenda

ROBIN HUD


Mada još nisu svi uspeli da se slože oko toga da li je Robin Hud postojao ili ne, većina ipak smatra da se radi o stvarnoj istorijskoj ličnosti s kraja XIII i početka XIV veka. Kao predmet balada, knjiga i filmova Robin Hud “princ lopova” koji otima od bogatih i daje siromašnima, tokom 700 godina jedan je od najpopularnijih heroja na svetu.

O Robinu Hudu kao istorijskoj ličnosti raspravljalo se vekovima. Savremena mišljenja tvrde da je legenda o njemu delimično zasnovana na istorijskim činjenicama ali postoji značajna naučna rasprava o njegovom stvarnom identitetu.

Poteškoća sa pomenutim istorijskim istraživanjem je ime “Robert” odnosno tepanje ili nadimak “Robin” koje je u srednjovekovnoj engleskoj, a naročito u 13. veku, bilo veoma često ime. Prezime “Hud” je takođe bilo prilično uobičajeno pogotovo za one koji nose kapuljaču preko glave. Tako ne iznenađuje da se ovo ime u srednjovekovnim zapisima odnosi na više ljudi koji se zovu Robin Hud, a imali su problem sa zakonom odnosno bili su kriminalci.

U 14. veku, u Engleskoj zbog visokih poreza raste nezadovoljstvo među kmetovima i sitnim plemstvom koje ozbiljno narušava feudalni sistem. Tada se pojavljuje buntovnik Robin Hud.

U modernoj kulturi Robin Hud je prikazivan kao aristokrata koji je postao odmetnik nakon što mu je engleski kralj Džon oduzeo posede. Robin se ujedno bori protiv kralja Džona koji je nezakonito preuzeo vladarski tron rođenom bratu kralju Ričardu I Lavlje Srce koji se nalazio u krstaškom ratu, a ujedno pljačka bogate i daje siromašnima. Robina, po povratku na tron, rehabilituje zakoniti kralj Ričard Lavlje Srce i proglašava Robina prvim grofom od Hantingtona. Ta titula još i danas postoji, a zanimljivo je da su se današnji grofovi od Hantingtona ponosili svojim slavnim pretkom.

Ma koliko cela priča o Robinu i borbi za legalnog kralja Ričarda Lavlje Srce zvučala zanimljivo kazuju činjenice da oni uopšte nisu bili ni savremenici, delio ih je gotovo ceo vek. Prve balade o Robinu Hudu spominju kralja Edvarda, a ne Ričarda, a govore i o Robinovom poreklu. On nije bio niži aristokrata nego slobodni seljak. Nije se proslavio otimajući bogatima i dajući siromašnima, nego svojim otporom prema vlastima i crkvenom kleru koji su ga proganjali.


Prava istina je li Robin bio „princ lopova“ verovatno se nikada neće saznati, jer pravih dokaza zaista i nema, pa čak i onih koji govore o njegovom postojanju. Ostaje otvoreno pitanje i romantičarska misterija poput samog mita o Robinu.

Najraniji poznati pravni zapisi pominju osobu po imenu Robin Hud 1226. godine u Jorku. On je ukrao robu vrednu 32 šilinga i 6 penija i postao odmetnik.

Prema nekim zapisima Robin Hud je bio Robin od Lokslija, navodno rođen u Halmširu, u parohiji Bradefild u Južnom Jorkširu. Robin je prvi put van zakona nakon što je na oranju ubio očuha. Majka mu je pomagala da se krije u šumi. Tamo sreće Malog Džona za којeg se veruje da je zapravo bio grof od Hantingdona. 

Prema drugim zapisima Robin Hud je živeo u šumama Jorkšira u ranom 13. veku. Potiče iz grada Veikfilda i bio je pristalica pobunjenika Erla of Lankenstera, koji je poražen od Edvarda II u bici kod Boeroubriža 1322.godine. Prema ovoj teoriji Robin Hud je kao dobar mačevalac i strelac pomilovan i zaposlen kao telohranitelj kralja Edvarda.

Međutim postoji niz istorijskih tragova koji ukazuju da je Robin Hud anglo-saksonski borac za slobodu protiv represivnih Normana. Najznačajniji doprinos ovoj  ideji su Ser Wolter Skot u knjizi Ajvanho (1819) i Augustin Tieri u Istoriji normanskog osvajanja Engleske (1825).

Robin Hud se pojavljuje kao lik zajedno sa svojim "veselim ljudima" u Ajvanhou, istorijskom romanu čija je radnja smeštena u 12. veku u Engleskoj. Autor je prikazao Robina Huda kao živahnog plemenitog odmetnika. U romanu Robin je prikazan kao sledbenik kralja Ričarda Lavljeg Srca, a pomaže mu i Wilfred Ajvanho u borbi protiv vitezova templara.

Istoričari ukazuju da postoje poverljivi istorijski dokazi koji aludiraju na legendu o anglosaksonskom poreklu Robina Huda. Konkretno, “Koučer knjiga” Šelbi opatije, rukopis koji datira iz srednjeg veka, beleži da "određeni Princ od Tivsa (Princ lopova) po imenu Svon sa svojom bandom boravi u Jorkširskoj šumi odakle vrši napade i pljačka". Srednjovekovni hroničari govore o tome kako je negativno poreklo Svonove bande zato što su opljačkali opata Benedikta Šelbija. Takođe ukazuju na to da je Hju FicBaldrig koji je bio šerif Notingema i Jorkšira, odgovoran za dovođenje Svona pravdi. Njihova bitka kasnije je spojena u legendu koja je i danas univerzalno poznata kao Avantura Robina Huda. Postoji i topografski tragovi sadržani u srednjovekovnim izvorima, a koji su doveli do crkve Svete Marije Magdalene u Kampsali, a koju je krajem 11.veka sagradio Robert de Lacy II Baron od Pontefrakta. Ti izvori tvrde da su se Robin i njgova najveća ljubav Merien venčali u toj crkvi. A da je mesto Robinove smrti bolnica Sv.Nikole u Sakson Kirkbaju (moderna Pontefract) te da je sahranjen u šumi u blizini bolnice. Umro je 24.12.1247. godine u 87. godini kao Erl od Hantingtona što je zapisano na grobnici.

Mnogi ipak tvrde da poreklo Robina Huda treba tražiti u mitologiji i folkloru.

Robin Hud je uvek predstavljan kao heroj koji potiče iz niže klase i posebno je protivnik Šerifa od Notingema i Princa Jovana bez zemlje. Kasnije, kao što to uvek biva legenda se nadograđuje likovima, koji su bili njegovi drugari Mali Džon, fratar Tak, Alan Dejl, Mač (sluga koji je doveden iz Svete Zemlje), Đak-Safija, Vil Skarlet, Kejt. Živi u Šervudskoj šumi i zaljubljen je u Ledi Merijen. Pristalica je kralja Ričarda Lavljeg Srca. Vremenom od seljaka postaje aristokrata ili nešto između - niti seljak, niti vitez.

Prvi put se kao legenda pominje početkom 16. veka na majskim igrama širom Engleske.  Kao simboličan znak trajnosti proleća gde su muškarci pokazivali svoje umeće u streljaštvu i mačevanju. Dolazili bi obučeni kao Robin Hud ili članovi njegove bande. Mnoge vlasti su pokušavale da zabrane ove igre jer su podsticale buntovničko ponašanje ljudi ali su se uvek branili obrazloženjem da je sve običaj da se prikupi novac za crkvu.

Kasnije se o njemu pišu knjige, pesme, snimaju filmovi, emisije.

Legenda o Robinu Hudu najlepše je ispričana u filmovima poput “Avanture Robina Huda” iz 1938., “Robin Hud- kralj lopova” iz 1991. godine i “Robin Hud” iz 2010.

Evo i najpoznatije priče o Robinu Hudu:

Engleska, srednji vek, godina 1191. Po povratku iz trećeg Krstaškog rata kralj Ričard Lavlje Srce biva zarobljen od strane Leopolda V, austrijskog vojdvode. Njegov podmukli mlađi brat princ Džon koristi ovu priliku i podiže poreze poreze da bi navodno platio otkupninu za brata ali to ne čini već planira, da uz podršku Gaja od Gisborna, šerifa iz Notingema i drugih pristalica, preuzeme presto. Princ Džon i ostali Normani zlostavljaju saksonsko stanovništvo.

Jedini plemić koji mu se suprotstavlja je maloletni Saksonski vitez, Ser Robin od Lokslija. Robin stiče simpatije u narodu i lojalnost sledbenika kada od šerifa Gisborna spase mladića Mača, Milerovog sina, koji je ubio jednog kraljevog jelena u Šervudskoj šumi da bi prehranio gladnu porodicu.

Potom Robin sam odlazi do princa Džona u Gisbornov zamak u Notingemu i njegovim pristalicama i prezrivoj Ledi Merion objavljuje da će se suprostaviti tiraniji princa Džona i da će učiniti sve što je u njegovoj moći da spase Kralja Ričarada i vrati ga na presto koji mu pripada. Džonovi ljudi bezuspešno pokušavaju da ga uhvate.

Ovim činom Robin nije izgubio samo svoju zemlju i zamak, već je ucenio i svoju glavu, pa beži sa svojim prijateljem Vilom Gembelom, koji je zbog svoje crvene odeće poznatijij kao Skarletni Vil.Utočište su pronašli u Šervudskoj šumi. Tu im se pridružuje Mali Džon nakon što je porazio Robina u borbi štapovima, a kasnije i Fratar Tak koji im pruža duhovno vodstvo. Vesela družina polako raste okupljajući sve veći broj nezadovoljnih saksonaca koji su želeli da se bore protiv samovolje prince Džona.

Sada poznat kao odmetnik Robin Hud, on obavezuje svoje ljude zakletvom da se besplatno bore sve dok se kralj Ričard ne vrati na presto. Vesela družina iz Šervudske šume pljačka bogate pristalice princa Džona i deli siromašnima, poštuje sve bez obzira da li su Normani ili Saksonci, bogati ili siromašni, muškarci ili žene. Princ Džon i njegovi sledbenici na taj način bivaju ismevani i ponižvani.

Jednog dana, Robin i njegovi ljudi su zaplenili veliku količinu zlatnika koji su Normani kao ubrani porez transpotovali kroz Šervud. Među zarobljnima su i kukavički šerif od Notingema i Ledi Merien. Robin i njegovi ljudi zaplenjni poreski novac smatrali su kao šerifov doprines za otkup kralja Ričarda. Ledi Merien je u početku nadmena i prezire Robina i njegovu veselu družinu. Ali kasnije gledajući njihovu brigu za osakaćene, obespravljene i proterane saksonske porodice postaje uverena u njihove dobre namere i vidi realnost Normanske brutalnosti. Merien se divi Robinu na dobroti i hrabrosti. Na kraju Robin dozvoljava poniženom šerifu i njegovoj pratnji da obučeni u prnje i peške, napuste Šervudsku šumu, govoreći im da su im poštedeli živote samo zahvaljujući Ledi Merien.

Princ Džon je pobesneo zbog gubitka od 30.000 zlatnika i šerifove nesposobosti pa smišlja lukavi plan u nadi da će povratiti izgubljene zlatnike i uhvatiti Robina Huda. Organizuje turnir u streljaštvu. Glavna nagrada je zlatna strela koju će uručiti lično Ledi Merien. Šerif je siguran da Robin neće odoleti izazovu. Ko god da pobedi na turniru verovatno će to biti prerušeni Robin Hud. Tako je i bilo pa je Robin Hud zarobljen i osuđen na smrt vešanjem. Merien, međutim, pomaže Robinovim ljudima u selu da isplaniraju i realizuju njegovo bekstvo na putu za vešala. Kasnije, u mraku noći, Robin se ušunjao nazad u dvorac da se zahvali Merien za pomoć.Ona i Robin shvataju da su zaljubljeni jedno u drugo, ali Merien odbija Robinovu ponudu da pođe sa njim zato što veruje da više može da ostajanjem u zamku. Robin se složio sa tim i napustio zamak.

Nešto kasnije, kralj Ričard i nekoliko njegovih vernih vitezova vraćaju se u Englesku prerušeni u trgovce. Dok ručaju u krčmi, prostački episkop Blek Kanona prepoznaje kralja i odmah obaveštava princa Džona. Po prijemu vesti, Džon žuri da podigne vojsku. Dikon Malbet, osramoćen bivši vitez i najveći pristalica šerifa od Notingema odlazi da ubije kralja u zamenu za obnovu svog ranga i dobijanje Robinovog dvorac i imanja. Marien ih čuje i piše upozorenje Robinu, ali ga šerif Gisborn pronalazi i hapsi Merien. Džon je uverava da će uskoro biti krunisan za kralja i da će tada biti u mogućnosti da zakonski naredi pogubljenje pristalica kralja Ričarda, pa i njeno u roku od dva dana. Bes sluškinja Ledi Merien koja je bila zaljubljena u Mača, zabrinuto ga obaveštava o Ričardovom povratku i moli ga da nađe Robina, da bi spasao Merien. Mač uspeva da presretne i ubije Dikona posle očajničke borbe.

Tražeći Robinovu pomoć za povratak na presto, kralj Ričard i njegova pratnja se prerušavaju u bogate monahe i putuju do Šervudske šume. Robin ih presreće i traži novac. Kada ga je Ričard uverio da on putuje po nalogu kralja Ričarda, Robin ga poziva da ručaju u šumi. Ubrzo, Vil nailazi povređenog Mača i donosi ga u Šervud. Mač je ispričao šta se sve dogodilo ali i da ne zna gde je sada kralj. Robin Hud želeći da zaštiti kralja Ričarda okuplja ljude sa namerom da ih pošalje u potragu. Uveren u Robinovu lojalnost kralj Ričard i njegovi ljudi skidaju monaške odore i iskazuju počast veseloj družini.Da bi zaustavio Jovanovo krunisanje i spasio Merien, Robin smišlja plan da se uvuku u zamak. On i kralj idu u posetu biskupu i ubeđuju ga da uključi družinuprerušenu u monahe u svoju svitu. Plan uspeva, a tokom krunisanja družina se otkriva i dolazi do borbe u kojoj Robin konačno ubija šerifa Gizborna. Robin onda se bori na put do ​tamnice i spasava Merien ćelije.Ričard je ponovo na prestolu. Džon ga moli za oproštaj. Kralj Ričard svog brata Džona i njegove sledbenike proteruj do kraja života. On zatim oprašta sve odmetnicima iz Šervudske šume, vraća Robinu titulu i proglašava ga baronom od Lokslija i erlom od Šervuda i Notingema i «naređuje» Robinu da sklopi brak sa Ledi Merien koji oboje rado prihvataju. Usred opšteg slavlja, zaljubljeni par odlazi, a Robin Hud se kroz osmeh obraća kralju "Mogu li da ispoštujem sva Vaša naređenja sa jednakim zadovoljstvom, gospodaru!

Bez obzira da li je zaista postojao ili ne ostaje priča o hrabrom pobunjeniku koji živi na periferiji društva, bori se protiv nepravde i ugnjetavanja sa svojim saputnicima i romantično je zaljubljen u Ledi Merijen.

Tekst napisala Olivera Jeličić, 23.03.2015. 
koristeći dostupne izvore sa interneta:

14 фебруар 2014

O ljubavi

"Kada te ljubav zove sledi je, premda su joj putevi tvrdi i strmi.
A kada vas krila njena ponesu, predajte joj se, premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti.
A kada vam govori verujte joj, premda njen glas može razdrmati vaše snove kao što severac pustoši perivoj. Jer kao što vas ljubav kruni tako će vas i razapeti, jer koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava. Kao što se uspinje na vašu visinu i draga vam najnežnije grane što dršću na suncu, tako će vam sići u korenje i protresti ih dok prianjaju uza zemlju. Poput snopova žita ona vas u se skuplja. Ona vas mlati da bi vas razgolitila. Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila. Ona vas melje dok ne pobelite. Ona vas mesi dok gipki ne budete, a onda vas meće na svoj sveti oganj da postanete sveti hleb za Božiji pir. Sve će vam ovo ljubav učiniti kako bi ste doznali tajne svoga srca i da bi ste po tome znanju postali komadić srca samoga života.



Ali, ako u svojemu strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak, bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete sa gumna ljubavi, u svet bez godišnjig doba, gde ćete se smejati, ali ne punim smehom, i gde ćete plakati, ali ne svim svojim suzama. Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe. Ljubav nema ništa, niti se ona može imati jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja, neka vam ovo budu želje:
Rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji svoju pesmu nosi.
Upoznati bol od prevelike nežnosti.
Biti ranjen vlastitim razumevanjem ljubavi.
I kvariti se veseljem i radošću.
Probuditi se zorom krilata srca i zahvaliti se za još jedan dan ljubavi.
Smiriti se o podnevnom satu i razmatrati ljubavni zanos.
Vratiti se s večeri kući sa zahvalnošću.
I onda zaspati s molitvom zaljubljeno u srcu i s pesmom zahvalnicom na usnama."


Halil Džubran - spis "Prorok"

22 јануар 2013

Suze koje ne teku

Kida me iznutra, cepa
i boli, jako boli
kad vidim da si nervozan i tužan,
kad vidim da si sam
kad znam da te moram pustiti
i danas da odeš
i sutra
i svakog narednog dana,
a ja ne mogu biti tamo 
da te zaštitim
da ti ruku prižim
samo da ti pogledom znak dam,
I reći će da to tako mora,
da je sve u redu
da si ti moja velika beba
da moraš da odrasteš
da preterujuem,
a ja znam da te je strah
govore mi
tvoji nokti
tvoje olovke
tvoji crteži
tvoje zamuckivanje
tvoj zagrljaj
tvoj poljubac
tvoj osmeh
I idem,
tražim,
kucam
I neću stati
to ti obećavam!

Autor: Olivera Jeličić

              Foto: EllaOllivera/privatna arhiva


07 октобар 2012

Put izmedju prijatelja nikada nije dug


Ponekad u životu nađeš posebnog prijatelja:
Nekoga ko ti menja život samim tim što je tu prisutan;
Nekoga ko te tera na smeh sve dok se ne zaustaviš;
Nekoga uz koga poveruješ da postoji istinska dobrota na svetu;
Nekoga ko te uveri da zaista postoje nezaključana vrata koja samo čekaju da ih ti otvoriš.

  • Trudi se da uvek pomogneš prijatelju kad mu to zatreba
  • Voli svoje prijatelje bez obzira ko su
  • Podeli šalu sa prijateljima
  • Podeli sve sa prijateljima
  • Drži se se dobrih prijatelja; oni su tu, blizu ili daleko
izvor teskta nepoznat

05 октобар 2012

Ne moraš!!!


Dobila sam od koleginice e-mail koji želim da podelim sa vama:

Veoma je korisno da izbacimo iz rečnika fraze "moram da" i "treba da".
A evo i objašnjenja zašto:

Rečenice koje počinju sa "moram da" i slično, spadaju u emocionalne konstrukcije koje se nazivaju ograničenja.

Veorvali ili ne, svaki put kada izgovorite rečenicu "moram da..." vaš organizam pretpri mikrostres. Rađeni su brojni eksperimenti koji ovo potvrđuju. Ovaj stres nastaje iz razloga što se neka radnja predstavlja mozgu kao "na silu" i kao nešto loše što ne bismo radili svojom voljom.

Primeri:

"Moram večeras da operem kosu"
"Moram da svratim da odnesem CD"
"Treba da uplatim Internet"
"Moram da se vidim sa Jovanom"

Svaka od ovih rečenica izaziva mikrostres. Sada, kada znam za ovo, u svom okruženju osluškujem i uočavam na stotine ljudi koji kompletan svoj dan popunjavaju ovakvim rečenicama. Ti ljudi nisu ni svesni koliko im te rečenice oduzimaju energije. Jednostavno, kada se dan završi, nekako su ispijeni i isisani od svih tih stvari koje su tog dana morali da urade.

Ovo možete sami na sebi da osetite. Zapamtite dobro ideju ovog teksta, i prvi sledeći put kada budete izgovorili rečenicu "Moram da..." obratite pažnju na vaše telo. Osetićete negde, na nekom mestu, nešto poput stezanja, gušenja, pritiskanja... neko u grudima, neko u stomaku, neko u potiljku... varira od osobe do osobe, ali osećaj je uvek isti: ograničavanje slobode koje nam izazove mali stres.

Ono što je fascinantno: Dodatak "Moram da..." degradira čak i radnje koje su veoma pozitivne i dobre za nas, i snižava im vrednost. Pogledajte kako neke naizgled fantastične stvari gube na vrednosti i utapaju se u sivilo kada stavimo "Moram da" ispred:

"Moram da idem u banku da podignem platu"
"Moram da se vidim sa dečkom"
"Treba da krenem na Maldive za nedelju dana"
"Moram da odem na masažu večeras"
"Ne mogu sada, moram da idem na neku ludu žurku"

Šta je alternativa?

Foto: EllaOllivera/privatna arhiva

Vrlo prosto. Umesto "moram da" i "treba da", slobodno izrecite celu rečenicu kao da ćete to uraditi:

"Večeras ću da operem kosu"
"Idem da odnesem CD"
"Idem da se vidim sa Jovanom"
"Videću se sa dečkom"
"Večeras idem na masažu"

Vidite? Rečenice imaju isti smisao, a primećujete li koliko sada deluju rasterećenije kada ih izgovarate? Kao da je ceo život pesma, i kao da uživate u svemu što radite jer se to jednostavno dešava.

Ako usvojite ovo, primetićete vrlo brzo da vam koristi. Nagon toga slobodno počnite polako da prenosite ovu ideju svojim prijateljima.

Najviše Vam se dopalo!