Pismeni sastav iz srpskog jezika srednje škole na temu "Lik gospa Nole" iz pripovetke "Gospa Nola",
koja je deo zbirke pripovedaka "Kornika palanačkog groblja" književnice Isidore Sekulić
Foto: Knjižara "Vulkan"
Pismeni sastav iz srpskog jezika srednje škole na temu "Lik gospa Nole" iz pripovetke "Gospa Nola",
LIK GOSPA NOLE
Stanojla Perčinova,
udata Lazarić, je gospa Nola, žena koja je čitav svoj život podarila drugima,
pomagala svima i nikada nije očekivala nešto zauzvrat. Smisao svog života
pronašla je u usvojenoj deci i u tome da ih izvede na pravi put. Mnoge porodice
su propale ali ona je svojom borbenošću pokušala da stvori svoju.
Gospa Nola, visoka,
krupna i jaka žena. Crne kose, vezane u punđu i na glavi sivi izlomljeni
šeširić. Obuvena u vojničke cokule, nosi sivu suknju, bluzu i kaput od sivog
štofa do kolena. Tako obučena izgledala je suviše prosto što nije priličilo
njenom imovnom stanju. Deluje trapavo i neskladno, pomalo grubo i neotesano. Žena
koja više izgleda i ostavlja utisak da je muškarac. Stroga i ozbiljna, ali
veoma pametna i hrabra. Jednostavna i uporna, plemenita i skromna, ponosita i
humana, poštena i čvrsta, vredna i pravedna. Hercegovka. Oštrog i blago
ironičnog jezika delovala je kao osoba tvrdog srca, bez emocija. Ali iza te
maske bila je puna razumevanja, topline, nežnosti i čovečnosti. Bila je pobožna i veliki vernik, pa je često
odlazila u crkvu ali nije volela popove i često ih je kritikovala. Gospa Nola
voli da jede ali ne pije alkohol. Nije cicija. Voli da peva i sevdah. Ne voli
razmaženu decu i „Švabe“ kao narod, njihovu veru i govor. Krasile su je tri
crte srpske žene: patriotizam, patrijahalnost i religionost.
Gospa Nola je često mislila o
prolaznosti svega i plašila se da će jednoga dana ostati sama. Veći deo svog
života je provela kao udovica jer je muž, gospodin Toša, trgovac, bio od nje
stariji trideset godina. Bila je neželjeno žensko, ružno dete. Nije se sviđala
muškarcima ali se družila sa njima i bila im najbolja prijateljica. Bila je
izuzetno vredna i predana na svoju majku. Kada joj je majka umrla, otac se ponovo
oženio i dobila je polusestricu Julicu. Čim je zapala za oko Toši rešila je da
se uda. Očarala ga je svojim karakterom i stavom. Posle udaje se nije promenila
i prepustila uživanju u životu i bogatstvu. Potpuno suprotno: pomagala je
crkvi, sirotinji, svojim radnicima, bavila se administracijom, rukovodila
zemljom, radnicima, stokom, advokatima i kupoprodajom. Sve je gospa Nola umela
da reši, sve problem i niko nije pred njom smeo da laže. Bila je samokritična i
izuzetno sposobna za sve.
Gospa Nola i njen muž nisu imali dece.
Prva im je u kuću došla Julica, nakon smrti njihovog oca. To je kod nje probudilo
majčinski instikt, potom neki tužan osećaj što nije lepa, što je drugačija, bila
je nesrećna što nije mogla da se uda kako se udaje i da ima decu. Osećala je i
kajanje i osuđivanje, strah od velikog novca i poseda. Sve to jeuticalo na
njene kasnije postupke i navodilo je da usvaja još dece. Usvajala je decu iz
svog okruženja, decu čiji roditelji nisu vodili dovoljno računa o njima. Trudila se da deci koju je usvojila omogući sve što je
bilo u njenoj moći i da ih izvede na pravi put. Želela je za njih samo
najbolje. Ali, nažalost gotovo niko od njih nije uspeo da pronađe svoju sreću,
a što im je gospa Nola želela iz sveg srca.
Život prolazi, mi ga živimo neispunjeni iz nekog razloga, živimo ga za druge, za to šta će drugi da kažu, urade i još mnogo drugih stvari. Gospa Nola nije imala život kakav je želela. Bila je svesna svoje sudbine i nije dozvolila da je to porazi. Govorila je: „Ne kukajte! Ne olajavajte druge da bi mene utešili! Ne pravite jalov inat! Pustite me da živim dok sam živa! Ali, ako te ja nisam mogla dosta voleti, voleo te je Bog, i to je dosta…”
Нема коментара:
Постави коментар